top of page
  • Writer's pictureUredništvo Krijesa

U dobrom društvu u Društvu hrvatskih književnika

Pišu: Tvrtko Sesar i Matej Peharec


U okviru Mjeseca hrvatske knjige posjetili smo Društvo hrvatskih književnika kako bismo se družili s našom poznatom i nagrađivanom spisateljicom Melitom Rundek.


U Društvu hrvatskih književnika dočekali su nas Hrvoje Kovačević, moderator Male tribine, također književnik te Melita Rundek. Par uvodnih riječi uputio je Hrvoje Kovačević, ukratko predstavio rad Društva te uputio našu pažnju na mnoštvo slika bivših predsjednika kluba koje krase zid prostorije u kojoj smo boravili. DHK ima čak 505 članova, a osnovano je davne 1900.g. Najpoznatiji hrvatski književnici članovi su ovog Društva.


Riječ je brzo preuzela Melita Rundek. Razgovor smo započeli o djeci i o tome koliko su joj nedostajala druženja uživo. Pričala je kako je uzbuđena što nas vidi jer je imala samo online susrete zbog COVID-a.

Melita Rundek

Što se tiče njezinog opusa, zaista je bogat. Melita Rundek napisala je trideset dva naslova, od kojih je čak dvadeset osam za djecu i mlade. Za roman Psima ulaz zabranjen dobila je 1. nagradu "Ivana Brlić-Mažuranić" za 1999. godinu. Roman je uvršten u lektiru te je po njemu napravljena predstava. Napisala ga je jer se strahovito bojala pasa i na taj je način nastojala prebroditi strah od njih.

Drugi roman Mirko i 7 prigovora, koji govori o psihičkom zlostavljanju, upotrijebljen je, u dijelovima, kao predložak za neke od radionica UNICEF-ove kampanje "Stop zlostavljanju među djecom" koje su izvedene u nekoliko stotina škola diljem Hrvatske te stavljen na top-listu najkvalitetnijih knjiga te godine koju sastavlja Komisija za knjižnične usluge Hrvatskog knjižničarskog društva.

Treći roman Kupit će ti tata koturaljke bavi se temom seksualnog zlostavljanja i doživio je pohvale čitatelja i institucija koje se bave prevencijom i liječenjem dječjih trauma te je bio u užem izboru za nagradu "Anto Gardaš". Roman je također uvršten na top-listu najkvalitetnijih knjiga za mladež te preporučen za čitanje roditeljima i djeci.

Roman Letači srebrnih krila posebno nam se svidio, a on na duhovit, uzbudljiv i dramatičan način govori o zagađenju riječima te zašto je čitanje važno. U ovoj knjizi spisateljica smišlja novu riječ- lingvo-čistač, a to su ljudi sa spravicama i mrežom za hvatanje loših riječi i na taj način pokušavaju pročistiti svijet od mrlja koje nastanu kada nekome uputimo ružne riječi. Dojmilo nas je što je, primjerice, roman Moj tata plavac napisala u samo tjedan dana i nadodala: „Da je tak' lako, pisac bi bio svatko.“


Melita Rundek

Ljubomora joj je bio velik motiv za početak karijere. Ima, kako kaže, i priča koje se „ne žele ispričati do kraja.“ Ponekad započne knjigu i onda stane jer nema inspiracije i tako priča dugo leži u ladici. I na koncu, ostane neispričana.

U svojim djelima, Melita nastoji čistiti svijet od ružnih riječi lijepim riječima, ukazuje na probleme u društvu i među mladima te svojim pričama nastoji utjecati na iste. Ali i mišljenja je da njezine najbolje knjige nisu nagrađene. Mnogo je truda koji književnik mora uložiti kako bi knjiga ugledala svjetlo dana, a često se dogodi da knjiga ostane neprepoznata. Zbog toga zna biti i ljuta zbog statusa pisaca u društvu. A njezina misija je ostaviti trag u društvu. Često zbog toga kaže da ne želi više pisati, no na kraju ipak nastavi. „To je kao kad jedete palačinke i kažete da ne želite više jesti, a na kraju ipak pojedete još.“ (smijeh)


Intervju s Melitom Rundek pročitajte u nastavku.


Učenici s Melitom Rundek i Hrvojem Kovačevićem

Pišu: Lana Lesničar i Rita Tutiš


Zašto ste postali spisateljica?

Ja sam pjesme pisala oduvijek. U drugom razredu imala sam učiteljicu koju sam smatrala najboljom, najljepšom i meni najdražom učiteljicom na kugli zemaljskoj. To je bila ljubav veća od mame, tate i ne znam sve čega. U školi sam sjedila s prijateljicom Renatom. Moja je prijateljica Renata tijekom cijelog velikog odmora razgovarala i smješkala se s tom učiteljicom, što je ostavilo dojam da meni Renata otima učiteljicu. Jako sam se naljutila, pozvala Renatu u stranu i pitala ju što se tu događa. Nakon što je meni Renata rekla da piše pjesmice, užasno sam se razljutila. I tako sam počela i ja pisati.


Što vas je potaknulo na pisanje knjige Letači srebrnih krila?

Ovo je jako dobro pitanje. Ova knjiga nastala je nakon moje prve knjige (Psima ulaz zabranjen). Prva knjiga jako promiče čitanje, pa se od mene očekivalo da ću napisati nešto novo i drugačije. No ja sam odlučila nastaviti pisati knjige o čitanju.


Zašto se djevojčica zove Tina?

U knjizi je objašnjeno da je tata doktor znanosti i da je njegov omiljeni pjesnik, filozof i poem Tin Vujović, te da često, kada je obeshrabren, ode i opije se pjesmama Tina Vujovića i da je zbog tog svojoj kćeri nadjenuo ime Tina.


Možete li sami birati tko će vam ilustrirati knjigu?

Što se tiče ilustratora oni nisu uvijek piščev izbor. Ima puno ilustratora koji su fantastični, a nikad nisam dobila priliku surađivati s njima.


Što vas je inspiriralo da napišete knjigu Čistač?

Mene za svaku knjigu uvijek inspirira život i mislim da je važno podcrtati što je važno. Tako je u ovoj knjizi naglašeno da je najgore što mladi i odrasli ljudi ne znanju što govore i koje posljedice to nosi. Svi znamo što je fizičko zlostavljanje i njegovi tragovi se vide, kao što je masnica, ogrebotina ili nešto drugo. A kad vas netko verbalno zlostavlja to ostavlja trag samo na srcu. Pa zato Lingvo-čistač iz knjige, kada čuje ružnu riječ malo dezodorira zrak i izgovori pet lijepih riječi.


Čistite li vi svijet kao Lingvo-čistač svojim stihovima i riječima.

Ja stvarno uvijek nastojim čistiti savjet lijepim riječima. I u svakoj svojoj knjizi spominjem francuske bombone koji se zovu komplimenti.


Zašto ste za knjigu Psima ulaz zabranjen odabrali baš psa?

Radila sam na dječjem odjelu knjižnice i znala da sva, sva, ama baš sva djeca vole kućne ljubimce. Ja sam se nastojala osloboditi svojeg straha od pasa jer je mene kao dijete ugrizao pas kao i gospodina direktora knjižnice.


Je li vam se kada dogodilo da ste započeli pisanje, niste bili zadovoljni pa ste morali knjigu pisati ispočetka?

Ne. No dogodilo mi se da sam počela pisati knjigu te ju nikad nisam dovršila.


Planirate li pisati još knjiga?

Mi pisci smo nekad ljuti na naš status u društvu, pa govorimo da više nećemo pisati knjige te da smo rekli što smo imali za reći. No uvijek bismo nastavili pisati dalje jer razlog zašto pisac piše nije novac, niti slava, a nisu ni nagrade, nego neka bedasta potreba da ovaj svijet učinim boljim.



Matej Peharec i Melita Rundek


37 views0 comments
bottom of page