Piše: Petra Sabolić, 4.c

​

Bila jednom sva kraljevstva: tame i svjetla. U kraljevstvu tame uvijek je bila noć, dok je u kraljevstvu svjetla uvijek bio dan. Ta dva kraljevstva nikad se nisu slagala. Mještani kraljevstva tame uvijek su željeli tamu, a mještani kraljevstva svjetla uvijek su željeli svjetlo pa se nisu mogli složiti ni oko čega.

​

Stajala je tako jedna kućica nasred granice ta dva kraljevstva , a u njoj je živjela Jela. Jela sa svojih 95 godina znala je dosta o oba kraljevstva, do najsitnijeg detalja. No, zašto se njezina kuća nalazi na samoj granici svjetla i tame?

​

Jela je nekada živjela u kraljevstvu tame. Prošlo je otada već 70 ljeta. Ondje nije bila sretna. Jela se voljela smijati i uživati u životu, no ljudi ondje nisu takvi, nitko se ne smije. Pa je tako Jela odlučila preseliti se u kraljevstvo svjetla, među sretne ljude. Ali, stvari nisu uvijek tako jednostavne. Ljudi je nisu prihvatili, imali su razne predrasude, no Jela se nije dala. Vremenom se sprijateljila s mnogima i tako nastavila živjeti u kraljevstvu svjetla.

​

Prošlo je tako 40 godina da Jela živi u svjetlu, ali neki ljudi još uvijek nisu prihvatili da je netko iz kraljevstva tame sada sretan u njihovom kraljevstvu i krenuše prosvjedi protiv Jele. To ju je jako pogodilo pa se odlučila udaljiti, ali još uvijek ostati u tom kraljevstvu, pa je sagradila kuću na samoj granici dvaju kraljevstava. Tada poče razmišljati kako da sprijatelji ta dva svijeta. Razmišljala je i razmišljala i konačno shvatila.

​

Poče tako Jela pripremati svoje dvorište. Postavila je mnoštvo stolica, veliko platno i projektor za gledanje filmova.

- Trebam još samo ispisati pozivnice za sve goste, -rekla je samoj sebi. 

Na pozivnici je srebrnim slovima pisalo: "Građani kraljevstva tame i svjetla, pozivam vas u svoje dvorište na zajedničko gledanje filma ZAJEDNO ZAUVIJEK." Susretu se odazvalo mnogo ljudi ova kraljevstva. Jela je sva ponosna stala na pozornicu i svima zahvalila na dolasku jedva čekajući početak filma.

No, komešanje je ubrzo počelo. Jednima nije odgovarala noć i tama u publici, dok se drugima nije svidjelo svjetlo koje je projektor stvarao. Jela se bojala da će do toga doći pa se ubrzo obratila svima prisutnima:

- Da bismo bili zaista sretni, moramo znati uživati i u tami i u svjetlu jer nam je oboje potrebno. Tama nam je potrebna za miran san, ili gledanje filma, kao sada. A dan nam je potreban kako bi život napredovao, kako bi biljke rasle. 

Potom je upalila film. 

​

Od tog dana više nisu postojala dva kraljevstva, već samo jedno, kraljevstvo sreće i zabave. Svi su zajedno uzviknuli: "Svi smo prijatelji, nema neprijatelja!"