Književni susret s Julijanom Matanović

Pišu: Lana Papić, Vita Papić i Lucija Parić, 8.a

Leonarda Šoštarec i Tia Gašpert, 8.a

29. travnja 2025. učenici sedmih i osmih razreda naše škole imali su čast posjetiti Društvo hrvatskih književnika i sudjelovati u nezaboravnom književnom susretu. Glavna gošća bila je poznata hrvatska književnica Julijana Matanović, a uz nju nas je srdačno dočekao i književnik Hrvoje Kovačević, koji je i moderator Male tribine.

Učenici s Julijanom Matanović i Hrvojem Kovačevićem

Gospodin Kovačević uveo je učenike u fascinantnu povijest Društva hrvatskih književnika, otkrivajući nam njegovu važnost za očuvanje i razvoj, ne samo književne, nego i kulturne baštine općenito. Julijana Matanović, pak, podijelila je osobne priče i događaje koji su je oblikovali kao autoricu, ističući kako književnost nije samo umjetnost riječi, već i snažan način izražavanja emocija i misli. Hrvoje Kovačević se povremeno uključivao u razgovor, dodatno ga obogaćujući pitanjima, činjenicama i osobnim razmišljanjima.

Julijana Matanović i Hrvoje Kovačević

Posebno nas se dojmila njezina iskrenost i životna mudrost. Govorila je o svijetu u kojem živimo bez uljepšavanja, potičući nas da kritički promišljamo i istražujemo bogatstvo koje nam knjige nude. Svojim načinom razgovora uspjela je zaintrigirati učenike i potaknuti ih na čitanje njezinih djela, što je dodatno obogatilo cijeli susret. Osim učenika koji su postavljali pitanja autorici, i autorica je postavljala pitanja učenicima pa je tako razgovor postao mnogo dinamičniji.

Osim razgovora o književnosti, s Julijanom smo se dotaknuli i važnog društvenog pitanja—stresa s kojim se djeca i mladi danas moraju suočavati zbog preopterećenosti školskim obavezama. Razgovor je otvorio prostor za promišljanje o izazovima suvremenog obrazovnog sustava i njegovom utjecaju na mentalno zdravlje mladih, a književnica je s nama podijelila svoje stavove i iskustva vezana uz tu temu. Njezina knjiga Djeca na daljinu upravo govori o tome. Jedan primjerak je poklonila školskoj knjižnici.

U nastavku vam donosimo kratki intervju s Julijanom Matanović.

Julijana Matanović nam je otkrila priču o svojim počecima u svijetu pisanja, inspiraciji koja oblikuje njezine knjige te izazovima književnog stvaralaštva. U ovom razgovoru imali smo priliku saznati što ju pokreće, kako nastaju njezine priče i što za nju znači biti autor u današnjem vremenu. Njeni iskreni odgovori donose dubok uvid u književnost, ali i u životne lekcije koje se kroz nju prenose.

Kako se osjećate kada vidite da vaše knjige pomažu djeci bolje razumjeti svijet oko sebe? 

Osjećam se sretno i ispunjeno jer vidim da su one nekome inspiracija i pomoć. 

Koja Vam je najdraža knjiga koju ste napisali i koliko vremena  Vam je trebalo da ju napišete? 

Najdraža knjiga koju sam napisala je moja prva knjiga pod nazivom “Zašto sam vam lagala” i za nju mi je trebalo 20-ak dana da ju napišem. 

Postoji li neka knjiga koju ste napisali, ali iz nekog razloga još nije objavljena? 

Ne. Sve knjige koje napišem objavim, što nije slučaj s mojim mužem (Pavao Pavličić op. a). On je napisao jednu knjigu prije 9 godina, kada je imao 70 godina, ali ju nikako nije htio objaviti govoreći da još nije vrijeme. Onda sam je ja odlučila izvući iz ladice i  objaviti umjesto njega, ali naravno uz njegov pristanak. Knjiga se zove “Ti si ja”. 

Jeste li ikada u svoje knjige utkali doživljaj ili iskustvo iz vlastitog života? 

Jesam. Upravo u svojoj prvoj knjizi govorim o svome odrastanju s tetkom, o tome kako je bila hladna. Zatim, jednu priču, koju sam oblikovala kao slikovnicu, svojevrsni hommage mom prijatelju iz djetinjstva koji je, nažalost, prerano napustio ovaj svijet. Osjećala sam potrebu posvetiti mu knjigu, jer je uvijek bio uz mene—dobar, nesebičan i moj tihi zaštitnik kada mi je to najviše trebalo.  

Ima još knjiga u kojima bih koristila stvarna imena, ali bih izmislila događaj (što mi je obitelj jako zamjerila). 

Odakle crpite inspiraciju za teme svojih knjiga? 

Ideje za teme mojih knjiga dobivam kada se u mom životu dogodi neka drastična promjena. 

Jeste li ikada htjeli odustati od pisanja zbog loših komentara? 

Ne, nikada ne bih odustala od nečega što volim samo zbog loših komentara. 

Volite li više kada napišete neku knjigu u kraćem ili u dužem vremenu? 

Više volim kada napišem neku knjigu u kraćem vremenu. 

Koliko vam je najdulje trebalo da napišete neku knjigu, a koliko najkraće? 

Najdulje sam pisala knjigu dvije godine, a najkraće za sedam dana. 

Ovo je bilo iznimno zanimljivo iskustvo, koje bismo preporučile svima. Književni susreti nisu samo razgovori o knjigama, već prilika za razmjenu životnih priča, mudrosti i vrijednih lekcija koje ostaju s nama dugo nakon susreta.

Učenici ispred zgrade Društva hrvatskih književnika