Piše: Dora Bačurin
Kažu kako je važno da djeca odrastaju uz životinje. Želim vam predstaviti svoga kućnog ljubimca. Jedan vrlo poseban koker španijel imena Astor s nekoliko nadimaka- Životinja, Bebica i Mali.
Sada kada smo svi kod kuće jako je veseo i pri tome jako smiješan. Kada bih mu bacila lopticu pored zida on bi se zabio glavom u zid ili bi se putem do loptice
lupio glavom o stol. Kada tata dolazi kući on radosno trči za tatom u garažu, ali često zaglavi unutra. Kada ga kupamo on se trese, iako je voda topla, a poslije kupanja izgleda kao mali štakor. Smijeha s njime zaista ne nedostaje.
Kada je vrijeme za spavanje može birati kod koga će spavati. Najčešće bira stariju sestru Anu. U početku nije išao na krevet, nego je spavao na podu, ali sada spava i na krevetu. Tako se raširi da Ana nema mjesta te se tijekom noći neprestano okreće. Baš kao mala beba.
Svako jutro, kako tata kaže, mora još odspavati jer se umorio od spavanja. Da, to je naš mali, nestašni, smiješni Astor.