Piše: Luka Perić
Prije par tjedana dogodila se velika promjena u životima svih ljudi. Zbog zarazne bolesti koronavirusa morali smo ostati kod kuće. Kretanje je ograničeno i strogo kontrolirano, a radi izbjegavanja proširenja zaraze, obustavljena je i redovna nastava. Za djecu i učitelje je to značilo da nema škole, ali je ona vrlo brzo organizirana na mreži.
Na mreži, iliti online nastava je nastava koja se ne održava u školi, već kod kuće, u virtualnim učionicama. Velika je to promjena za sve gdje su se neki učenici dobro snašli, a neki malo manje. Ja sam učenik koji se dobro snašao jer mi ovo nije prvi put da nastavu radim online. Povremeno smo znali pojedine zadatke rješavali upravo tako.
Ipak, i za mene je ovo velika promjena jer nisam znao kako će sada cijela nastava funkcionirati u virtualnim učionicama. Na početku mi se online nastava činila prilično zabavna. Svako sam jutro jedva čekao nove zadatke profesora. Nakon par dana ovakva nastava postaje mi sve teža i teža. Naporna je i dosadna kada nema dinamike na koju smo naviknuli. Shvatio sam da sada sve moram sam. Po prvi put htio sam se vratiti u školu. U redovnoj nastavi učitelji mi pomažu savladati cjeline i gradiva. U školi su mi i prijatelji. To je tako. Kad čovjek ima nešto, želi nešto drugo. Ja sad znam da se želim čim prije vratiti u redovnu školu.