Pišu: Lucija Bižić i Gabrijela Černetić
Svanulo je tužno kišno jutro, ali nije obeshrabrilo naš put u Mariju Bistricu. Među nama je bilo učenika koji nikada nisu posjetili Mariju Bistricu i bili smo jako radoznali što ćemo ondje sve vidjeti i raditi. Učiteljice su nam rekle da će biti vrlo zanimljivo i zabavno. Pa krenimo!
Rano ujutro stigli smo pred školu. Smjestili smo se u bus i krenuli. Za sat vremena već smo bili ondje. Bus nas je ostavio kod tvornice licitarskih srca. Dočekala nas je ljubazna gospođa i objašnjavala kako se rade licitarska srca. Saznali smo da se licitarska srca izrađuju preko 400 godina i duboko su ukorijenjena u našoj tradiciji. Iskušali smo se i sami u izradi. Koristili smo bijelu, crvenu i zelenu boju. Licitarska srca rade se od brašna, vode, sredstva za dizanje, slatkog tijesta i šećera. Najčešće se izrađuju srca, ali mogu biti i neki drugi oblici. Nekada su se licitari jeli, a sada su samo suveniri. UNESCO ih je uvrstio na listu nematerijalne baštine na što smo jako ponosni.
Srca se izrađuju vlastoručno. Licitarsko srce mora se sušiti mjesec dana da bi moglo dugo trajati, čak do godine dana. Boja se sa želatinom. Crvena boja je boja ljubavi, stoga je srce suvenir koji poklanjamo dragim osobama. Zbog načina na koji se srca izrađuju te vremena koje je potrebno za izradu, najčešće se izrađuje u većoj količini. Svako tradicijsko srce ima ogledalce kako biste se vidjeli u srcu onoga tko vam je to darovao. Gledajući kako se srca izrađuju i slušajući priču o tome što licitarsko srce predstavlja zaista smo se zabavili i puno naučili.
Krenuli smo dalje. Vozili smo se kratko do tvornice drvenih igračaka. Ispred tvornice vidjeli smo drvene kipove. Stajali smo ispred kuće, a gospodin nas je pričom upoznao s izradom drvenih igračaka. Ušli smo unutra i podijelili se u dvije grupe. Pričao nam je kako se sastavljaju drvene igračke. Prije su se koristile žuta, plava, crvena i bijela boja. Igračke se prije nisu lijepile, nego su se spajale čavlima. Zato se mala djeca s njima ne igraju. Drva su se prije rezala rukama, a sada je izrada ipak malo pojednostavljena. UNESCO je i igračke uvrstio na listu nematerijalne baštine što je važno za kulturnu baštinu jednog naroda. Zabavili smo se i napravili stolicu i obojali ju temperama. Vidjeli smo kako i od čega se izrađuje tamburica. Potrebno vam je drvo, ljepilo i žice za sviranje i evo tamburice. Naravno, i spretne ruke.
Vrijeme je prohujalo i već smo morali ići, a željeli smo još ostati bojati naše male stolce. Još smo kratko svratili na trg kako bismo nešto pojeli za ručak, a potom se vratili u našu Odru. Zagorje je zaista lijepo.
