Piše: Neva Valičević
Svi smo već čuli za opasan virus koji je krenuo iz Kine, a obilazi gotovo cijeli svijet. Svi danas govore o koronavirusu. Zbog koronavirusa cijeli svijet je trenutno u izolaciji. A kod kuće imamo puno vremena.
Budući da je cijeli društveni život stao i ne možemo posjetiti kino, kazalište, otići u školu, u knjižnicu po knjigu ili na neki dobar koncert, sve se to preselilo na internet. Kako cijela situacija ne bi bila pretužna, munjevitom su nam brzinom kina, kazališta i muzeji došli u kuću. Nisam još pogledala predstavu preko interneta ili posjetila neki virtualni muzej, ali svaki dan idemo u školu koja je sada u našem dnevnom boravku, blagovaoni ili našoj sobi. Dovoljno je upaliti računalo ili tablet i tu smo s našim učiteljima samo klik daleko. Nastava se preselila na mrežu.
Nastava preko interneta je puno drugačija od nastave koju smo prije pohađali. Nema profesora pored nas kako bi nam objašnjavali novo gradivo ili se šalili s nama. Nema naših prijatelja s kojima bismo pričali i prepisivali plan ploče. Nastava online mi se ne sviđa jer ima puno zadataka, kvizova, rokova, neki učenici imaju poteškoća s registracijom pa tako i s izvršavanjem svojih obveza.
Moja mlađa sestra pogledala je već jako puno predstava s mojom mamom i jako su joj se svidjele. Najdraža joj je Crvenkapica. Njoj se jako sviđa taj način gledanja predstave. Ja se samo nadam da će karantena završiti što prije i da ću napokon moći izaći sa svojim prijateljima van, vratiti se u stvarnu školu pravim profesorima. Ekrani nikada neće zamijeniti prijatelje.